Genetika, dob i spol u ulozi oboljenja od sarkoidoze 

U ovom naslovu promišljam o utjecaju genskih i hormonskih predispozicija kao podloge za oboljenje od sarkoidoze.

Budući da se statistički broj većine oboljelih osoba od sarkoidoze odnosi na dobnu skupinu od 40 do 50 godina, a prevladava ženski spol, logično je zaključiti da vanjski okidač (antigen) mora aktivirati mehanizam autoimunog odgovora na sarkoidozu uslijed hormonskih promjena vezanih za starenje te genetskih predispozicija.

Dakle, govorim o promjenama i učincima spolnih hormona u imunološkom sustavu i fiziologiji. Logika navodi na to da bi pad estrogena mogao uzrokovati određene procese koji predstavljaju determinirajuću poziciju za okidanje mehanizma sarkoidoze uslijed ulaska strane molekule - antigena iz okoliša.

Utječe li razina estrogena na ovaj mehanizam?

Pad razine seksualnih hormona i usporavanje metabolizma koji se događa u "srednjim godinama" života je zasigurno conditio sine qua non idealnih uvijeta za oboljenje od ove inflamatorne bolesti tako da možemo dob i spol smatrati ključnim kliničkim fenotipima sarkoidoze iako je to područje još neistraženo.

Budući da kroz Udrugu oboljelih od sarkoidoze prolazi mnogo oboljelih od sarkoidoze, mogli bi smo ramotriti i druge čimbenike koji podupiru starenje i usporavanje metabolizma i imuniteta, kao što su npr. profesionalno iscrpljivanje uslijed težih fizičkih ili stresnih poslova, utjecaj kroničnog umora, premalo sna i odmora, loš način života i prehrane i slično.

Dino-Josip Ključarić