KLASIFIKACIJA SARKOIDOZE PLUĆA:

Prema prihvaćenoj klasifikaciji, razlikuje se 5 faza:

Nula (najlakši stupanj) - u slici na prsima nema patoloških promjena.

Prva faza - povećani su bolesnički limfni čvorovi, ali je plućno tkivo zdravo.

Drugi - novi limfni čvorovi su upaljeni, granulomi su prisutni u plućnom tkivu.

Treće - postoje patološke promjene u tkivima bez daljnjeg povećanja limfnih čvorova.

Četvrta faza u klasifikaciji sarkoidoze je plućna fibroza s nepovratnim oštećenjem respiratorne funkcije.

Liječenje

Nikakvo specifično liječenje se nije pokazalo djelotvornim. Potporna terapija se sastoji od davanja O2 radi hipoksemije i antibiotika za pneumoniju. 

U krajnjem stadiju bolesti u određenim slučajevima treba razmotriti mogućnost transplantacije pluća. Kortikosteroidi i citostatici (ciklofosfamid, azatioprin) daju se empirijski bolesnicima sa IPF–om a cilj je zaustaviti napredovanje upale. Međutim, malo je podataka koji potvrđuju njihovu učinkovitost. Osim toga, obično se pokuša s prednizonom (0,5 do 1,0 mg/kg PO 1×/dan kroz 3 mjeseca, a zatim se doza postupno snižava na 0,25 mg/kg 1×/dan idućih 3 do 6 mj.) u kombinaciji sa ciklofosfamidom ili azatioprinom (1 do 2 mg/kg/dan PO). 

Svaka 3 mjeseca tijekom godinu dana treba uraditi kontrolni klinički pregled, RTG pluća i procijeniti fiziološki odgovor na terapiju. Doze lijekova se mogu povećati ili smanjiti sukladno nalazima. Terapiju treba prekinuti ukoliko nema objektivnog odgovora.

Pirfenidon, antifibrotik, može stabilizirati plućnu funkciju i smanjiti broj egzacerbacija. Antifibrotici koji inhibiraju sintezu kolagena (relaksin), profibrotične faktore rasta (suramin) i endotelin–1 (blokator angiotenzinskih receptora) pokazali su učinkovitost samo invitro.