Sarkoidoza i Neuropatija Malih Vlakana (Small fiber neuropathy - SFN)

 

Pitate se zašto je sarkoidoza toliko bolna za zglobove, a ne radi se o artritisu?

Evo odgovora iz jednog znanstvenog rada koji objašnjava uzroke bolova.

***

Sarkoidoza i bol uzrokovana neuropatijom malih vlakana

Sarkoidoza je kronična upalna bolest, a neuropatija malih vlakana (SFN) jedna je od onesposobljujućih i često kroničnih manifestacija bolesti. SFN se očituje perifernom boli i simptomima autonomne disfunkcije. Karakter boli može biti žareći ili pucajući. Osim toga, mogu postojati alodinija i hiperestezija. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničkih obilježja, u kombinaciji s abnormalnim specijaliziranim testovima. Cilj liječenja često je smanjiti bol; međutim, potpuno ublažavanje boli se rijetko postiže. Uloga TNF- α u patogenezi SFN-a kod sarkoidoze čini se zanimljivom za istraživanje. Novi terapeutski agensi kao što je ARA 290, nehematopoetski analog eritropoetina sa snažnim protuupalnim i zaštitnim svojstvima tkiva, zanimljivi su za istraživanje u liječenju SFN-a kod sarkoidoze.

***

Neuropatija malih vlakana

Neuropatija malih vlakana (SFN) je poremećaj perifernog živca koji selektivno zahvaća tankomijelinizirana A δ vlakna i nemijelinizirana C vlakna. Mala živčana vlakna uključena su i u somatsku i u autonomnu funkciju. Kao rezultat toga, pacijenti sa SFN-om mogu imati simptome neuropatske boli (NP) i autonomne disfunkcije.

Oštećenje ili gubitak malih somatskih živčanih vlakana dovodi do goruće boli, trnaca ili utrnulosti koji obično zahvaćaju udove u distalnom do proksimalnom gradijentu. Simptomi su obično gori noću i često utječu na san. Ljudi ponekad spavaju s otkrivenim nogama jer ne mogu podnijeti dodir posteljine. Osim toga, hodanje može biti otežano zbog boli zbog pritiska na pod. Kada su zahvaćena autonomna vlakna, pacijenti mogu osjetiti suhe oči, suha usta, ortostatsku vrtoglavicu, zatvor, inkontinenciju mokraćnog mjehura, seksualnu disfunkciju, hiperhidrozu ili hipohidrozu ili crvenu ili bijelu promjenu boje kože. Konačno, može biti prisutan sindrom nemirnih nogu, karakteriziran neugodnim osjećajima u nogama koji se obično javljaju prije početka sna i uzrokuju gotovo neodoljivu želju za kretanjem.

 

Većina pacijenata pati od neuropatije malih vlakana ovisne o duljini (LD-SFSN): simptomi i znakovi počinju se razvijati u nožnim prstima i stopalima, simptomi postupno napreduju i zahvaćaju distalne noge, vrhove prstiju i ruke. Neuropatija malih vlakana neovisna o duljini (NLD-SFSN) nije tako česta kao LD-SFSN i pacijenti razvijaju pritužbe u nejednakoj distribuciji. To može uključivati lice, gornje udove ili trup prije nego što su zahvaćeni donji udovi. NLD-SFSN se češće javlja kod žena i pojavljuje se u mlađoj dobi.

 

/VAŽNO/ 

Dijagnoza neuropatije malih vlakana

Sindrom SFN bio je enigma praktičarima zbog neobjašnjivog kontrasta između jake boli i nedostatka neuroloških i elektrofizioloških nalaza. Najnovije prednosti u dijagnostičkim tehnikama olakšavaju objektivnu potvrdu kliničke dijagnoze i karakterizaciju zahvaćenosti vlakana. Međutim, zlatni standard za dijagnozu SFN još nije dostupan. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničkih značajki, u kombinaciji s abnormalnim specijaliziranim testovima, koji uključuju, između ostalog, procjenu gustoće intraepidermalnih živčanih vlakana (IENFD) u biopsiji kože, testove osjeta temperature te sudomotorne i kardiovagalne testove za autonomna vlakna.

 

Oštećenje ili gubitak malih somatskih živčanih vlakana dovodi do goruće boli, trnaca ili utrnulosti koji obično zahvaćaju udove u distalnom do proksimalnom gradijentu. Simptomi su obično gori noću i često utječu na san. Ljudi ponekad spavaju s otkrivenim nogama jer ne mogu podnijeti dodir posteljine. Osim toga, hodanje može biti otežano zbog boli zbog pritiska na pod. Kada su zahvaćena autonomna vlakna, pacijenti mogu osjetiti suhe oči, suha usta, ortostatsku vrtoglavicu, zatvor, inkontinenciju mokraćnog mjehura, seksualnu disfunkciju, hiperhidrozu ili hipohidrozu ili crvenu ili bijelu promjenu boje kože. Konačno, može biti prisutan sindrom nemirnih nogu, karakteriziran neugodnim osjećajima u nogama koji se obično javljaju prije početka sna i uzrokuju gotovo neodoljivu želju za kretanjem.

 

Simptomi neuropatije malih vlakana:

Senzorski simptomi 

Bol
Parestezije
Netolerancija na list
Sindrom nemirnih nogu

 

Simptomi autonomne disfunkcije Hipo- ili hiperhidroza

Proljev ili zatvor
Urinarna inkontinencija ili -retencija
Gastropareza
Sicca sindrom
Zamagljen vid
Crvenilo lica
Ortostatska intolerancija
Seksualna disfunkcija

 

Bol kod neuropatije sitnih vlakana često je žarećeg, peckajućeg ili bockajućeg karaktera.

Sindrom nemirnih nogu je poremećaj karakteriziran neugodnim osjećajima u nogama koji se obično javljaju prije spavanja i izazivaju gotovo neodoljivu želju za kretanjem.

Većina pacijenata pati od neuropatije malih vlakana ovisne o duljini (LD-SFSN): simptomi i znakovi počinju se razvijati u nožnim prstima i stopalima, simptomi postupno napreduju i zahvaćaju distalne noge, vrhove prstiju i ruke. Neuropatija malih vlakana neovisna o duljini (NLD-SFSN) nije tako česta kao LD-SFSN i pacijenti razvijaju pritužbe u nejednakoj distribuciji. To može uključivati lice, gornje udove ili trup prije nego što su zahvaćeni donji udovi. NLD-SFSN se češće javlja kod žena i pojavljuje se u mlađoj dobi

Dijagnoza neuropatije malih vlakana

Studije živčanog provođenja, koje su ključne u procjeni drugih neuropatija (velikih vlakana), općenito su normalne u SFN-u. Stoga je sindrom SFN bio enigma praktičarima zbog neobjašnjivog kontrasta između jake boli i nedostatka neuroloških i elektrofizioloških nalaza. Najnovije prednosti u dijagnostičkim tehnikama olakšavaju objektivnu potvrdu kliničke dijagnoze i karakterizaciju zahvaćenosti vlakana. Međutim, zlatni standard za dijagnozu SFN još nije dostupan. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničkih značajki, u kombinaciji s abnormalnim specijaliziranim testovima, koji uključuju, između ostalog, procjenu gustoće intraepidermalnih živčanih vlakana (IENFD) u biopsiji kože, testove osjeta temperature te sudomotorne i kardiovagalne testove za autonomna vlakna. Međutim, svi testovi imaju svoja ograničenja.

Kvantitativno senzorsko ispitivanje (QST) uključuje ispitivanje temperaturnog praga. Toplinski (hladno i toplo) i mehanički (taktilni i vibracijski) pragovi detekcije procjenjuju funkciju malih vlakana (uključujući središnje putove). Prag detekcije hladnoće (CDT) ispituje funkciju A-delta-vlakana, dok se procjena funkcije C-vlakana ispituje pomoću praga detekcije tople (WDT). Glavno ograničenje QST-a je njegov psihofizički karakter. Kao posljedica toga, zloćudni i drugi neorganski čimbenici mogu utjecati na rezultate ispitivanja.

Za objektivno ispitivanje malih živčanih vlakana razvijeni su potencijali izazvani laserom (LEP) i potencijali izazvani toplinom (CHEP). Dobro je utvrđeno da i laserska i kontaktna toplinska stimulacija aktiviraju termo-nociceptivne kožne živce. Iako pažnja i drugi kognitivni procesi utječu na amplitudu potencijala izazvanih laserom (LEPs) i potencijala izazvanih kontaktnom toplinom (CHEPs), ovi testovi donose relevantne informacije o funkcionalnom stanju nociceptivnih terminala.

Za CHEPs, koristi se termofoilni termodni stimulator za postizanje temperature od 53°C brzinom od 70°C/s. Pokazalo se da pacijenti sa senzornom neuropatijom imaju niže amplitude CHEP-a, što je u korelaciji s drugim SFN testovima.

Više studija je naglasilo važnost procjene gustoće intraepidermalnih živčanih vlakana (IENFD) korištenjem PGP-9.5 imunofluorescentnog bojenja u biopsiji kože u evaluaciji SFN.

Epidermalni živci su distalni završeci malih neurona ganglija dorzalnog korijena koji probijaju dermalno-epidermalnu bazalnu membranu i prodiru u epidermis. Otkriće antitijela na neuropeptidni proteinski genski proizvod (PGP) omogućilo je učinkovito bojenje živčanih vlakana.

***

Liječenje

Iako su alternative kortikosteroidima često primjenjivane u ovoj bolesti, kortikosteroidi ostaju glavno uporište liječenja sarkoidoze. Imunosupresivni agensi (klorambucil, ciklofosfamid, metotreksat, ciklosporin, azatioprin), anticitokinski agensi (talidomid, pentoksifilin), antimalarici (klorokin, hidroksiklorokin), melatonin i monoklonska antitijela (infliksimab) korišteni su u kroničnoj rezistentnoj sarkoidozi.

***

SFN je onesposobljavajuća za pacijente i bol je često teško liječiti. SFN ima veliki utjecaj na kvalitetu života i često invalidizira bolesnika.

 

Izvor: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3523152/

Rating: 0 stars
0 votes

Create Your Own Website With Webador