Rizik od dijabetesa tipa 2 u bolesnika sa sarkoidozom

Švedsko istraživanje o riziku dijabetesa uslijed neliječene sarkoidoze ili one liječene kortiksteroidima pokazuje rijedak slučaj koincidencije u kojoj još nije posve razjašnjen učinak kortikosteroida na stvaranje dijabetesa.

Poznato je da glukokortikosteroidi koji su u suštini šećerni lanci koji potiču stvaranje prodizona u svrhu smanjenja upalnih procesa, kod nekih pacijenata, a osobito starijih muškaraca, u vrlo kratkom vremenu podižu razinu šećera u krvi. Ipak, nije razjašnjeno zašto bi kod određenog broja oboljelih to moglo biti uzrok kroničnog dijabetesa tipa 2.

Oboljeli od dijabetesa s dijagnozom sarkoidoze će se u akutnom stanju tretirati kortikosteroidima uz konstantan nadzor liječnika, no stalna terapija će ići u smjeru liječenja terapijom druge i treće linije obrane, tj. citostaticima i sl.

Pročitajte članak:

Rizik od dijabetesa tipa 2 u bolesnika sa sarkoidozom koji nisu liječeni i liječeni su kortikosteroidima

Sažetak

Pozadina: Stopa dijabetes melitusa tipa 2 (T2D) je povećana u bolesnika sa sarkoidozom, ali nije poznato ima li liječenje kortikosteroidima ulogu. Istražili smo je li rizik od T2D-a veći u neliječenih i liječenih kortikosteroidima pacijenata sa sarkoidozom u usporedbi s općom populacijom.

Metode: U ovoj kohortnoj studiji, pojedinci s dva ili više kodova Međunarodne statističke klasifikacije bolesti i povezanih zdravstvenih problema (ICD) za sarkoidozu identificirani su iz Švedskog nacionalnog registra pacijenata (NPR) (n=5754). Izdavanje kortikosteroida unutar 3 mjeseca prije ili nakon prve dijagnoze sarkoidoze identificirano je iz Švedskog registra propisanih lijekova (PDR). Uspoređivači opće populacije bez sarkoidoze upareni su sa slučajevima 10:1 prema dobi, spolu i regiji stanovanja (n=61 297). Incident T2D identificiran je pomoću ICD kodova (NPR) i izdavanja antidijabetičkih lijekova (PDR). Praćenje je bilo od druge dijagnoze sarkoidoze/podudarnog datuma do T2D, emigracije, smrti ili završetka studije (prosinac 2013.). Coxovi regresijski modeli prilagođeni dobi, spolu, obrazovanju, zemlji rođenja, zdravstvenim regijama i obiteljskoj povijesti dijabetesa korišteni su za procjenu omjera rizika (HR). Koristili smo fleksibilne parametarske modele za ispitivanje rizika T2D-a tijekom vremena.

Rezultati: 40% pacijenata sa sarkoidozom liječeno je kortikosteroidima pri dijagnozi. Stopa T2D bila je 7,7 na 1000 osoba-godina u neliječenoj sarkoidozi, 12,7 na 1000 osoba-godina u sarkoidozi liječenoj kortikosteroidima i 5,5 na 1000 osoba-godina u usporednim lijekovima. HR za T2D bio je 1,4 (95% CI 1,2-1,8) povezan s neliječenom sarkoidozom i 2,3 (95% CI 2,0-3,0) povezan sa sarkoidozom liječenom kortikosteroidima. Rizik T2D bio je najveći za sarkoidozu liječenu kortikosteroidima u prve 2 godine nakon dijagnoze.

Zaključci: Sarkoidoza je povezana s povećanim rizikom od T2D-a, posebno kod starijih, muškaraca, pacijenata liječenih kortikosteroidima u trenutku dijagnoze. Preporuča se probir za T2D kod ovih bolesnika.

Izvor: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34046487/